Version: 2.0
Beograd, septembar 2001. godine
Tihomir Podunavac
Predlog modela za finansiranje proizvodnje primarnih agrarnih proizvoda izrađen je na osnovu pozitivnih iskustava stečenih iz sličnih poslova koji su obavljani na Beogradskoj berzi tokom 1996 i 1997. godine.
Predlog model prvenstveno je izrađen sa ciljem da bude primenjen kod šireg kruga učesnika u proizvodnji i finansiranju primarnog agrara u našoj zemlji. Naime, procenjuje se da bi primena ovog modela imala veće pozitivne efekte na celokupan proces društvene reprodukcije, i to posebno u delu primarnog agrara, ako bi Država odnosno neka državna agencija intenzivnije učestvovala u njemu i ako bi se pojavljivala samo u onom segmentu i u onom obimu u ciklusu primarne agrarne proizvodnje koliko je neophodno za namirenje i održavanje potrebnog nivoa državnih robnih rezervi, a da dominantno mesto u tom ciklusu ustupi neposrednim poljoprivrednim proizvođačima i neposrednim kupcima primarnih agrarnih proizvoda. Dakle, nezavisno od Države model bi trebalo da primenjuju neposredni učesnici u lancu proizvodnje i potrošnje primarnih agrarnih proizvoda, i to emitujući, te primarno i sekundarno kupujući i prodajući hartije od vrednosti: (a) komercijalne zapise sa robnim pokrićem u primarnim agrarnim proizvodima i (b) kupovne i prodajne opcijske terminske ugovore sa robnom aktivom u primarnim agrarnim proizvodima. Pod neposrednim učesnicima u lancu proizvodnje i potrošnje primarnih agrarnih proizvoda podrazmevaju se: neposredni poljoprivredni proizvođači, skladištari, prevoznici, proizvođači veštačkih đubriva, prehrambena industrija, proizvođači poljoprivrednih mašina i opreme, trgovci na veliko i malo, uvoznici i izvoznici, te domaći i strani investitori kapitala u kratkoročne hartije od vrednosti sa čvrstim robnim pokrićem odnosno garancijom, poslovne banke, berzanski posrednici i druge domaće i strane finansijske institucije.
Direkcija za robne rezerve Republike Srbije je tokom 1996 i 1997. godine emitovala i prodavala hartije od vrednosti-komercijalne zapise sa robnim pokrićem (u pšenici, kukuruzu, šećeru i jestivom ulju) na jedinstvenom jugoslovenskom terminskom (robnom) tržištu – Beogradskoj berzi. Na primer, emitovanjem i prodajom komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem tokom 1996 i 1997. godine, Direkcija je prikupila nešto manje od 100 miliona DEM u dinarskoj protuvrednosti. Tako prikupljena sredstva Direkcija je direktno reinvestirala u primarnu poljoprivrednu proizvodnju i time ispunila jednu od svojih uloga: povezivanje (a) imalaca slobodnih finansijskih sredstava - investitora kapitala sa motivom ulaganja u kratkoročne hartije od vrednosti sa (b) tražiocima slobodnih finansijskih sredstava - neposrednim poljoprivrednim proizvođačima sa motivom ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju.
Ovakvom svojom ulogom Direkcija je vrlo uspešno omogućila da se slobodna finansijska sredstva na finansijskom i robnom tržištu (dakle, sredstva iz realnih, neinflatornih izvora koja su uglavnom u zemlji većim delom dislocirana i “razmrvljena” po različitim računima, i to kako prostorno, tako i vlasnički, i koja su uglavnom sa različitom i nejasnom funkcijom odnosno namenom - tzv. nedovoljno efikasno iskorišćen odnosno “mrtav” kapital), koja u današnjim preovlađujućim društveno-ekonomskim uslovima kod nas uobičajenim finansijskim kanalima nikada ne bi došla u funkciju finansiranja proizvodnje primarnog agrara, efikasno, uz pomoć poznatih berzanskih mehanizama, “usisaju na jednom mestu”, na Berzi, i potom direktno usmere za finansiranje i podsticanje primarne poljoprivredne proizvodnje.
Ukratko, osnova na kojoj se zasniva funkcionisanje modela za obezbeđivanje sredstava za proizvodnju i kupovinu primarnih agrarnih proizvoda jeste emitovanje i primarna i sekundarna kupovina i prodaja hartija od vrednosti i to:
a) komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem, i
b) kupovnih i prodajnih opcijskih terminskih kupoprodajnih ugovora.
Primena drugih vrsta hartija od vrednosti, koje se najčešće primenjuju u razvijenim tržišnim ekonomijama sa razvijenim berzanskim načinom trgovanja, koje bi sigurno bile prikladnije nameni prikupljanja slobodnih finansijskih sredstava iz realnih finansijskih izvora na slobodnom finansijskom tržištu za finansiranje proizvodnje i kupovine proizvoda primarnog agrara (kao što su npr. fjučersi), ne može da bude razvijena radi još uvek nedovršene izgradnje sistema kliringa, saldiranja i depozicija u našoj zemlji (sistema obezbeđenja berzanskih transakcija), odnosno nedovršene izgradnje centralnog registra za hartije od vrednosti (klirinške kuće) na nivou zemlje.
S obzirom na složenost i kompleksnost problema obezbeđivanja sredstava za finansiranje proizvodnje i kupovinu primarnih agrarnih proizvoda, predloženi model kao jedinstveni sistem sastoji se iz više podsistema odnosno “podmodela”. Primena svakog od tih podsistema odnosno “podmodela” u određenom trenutku omogućilo bi, bilo Direkciji, bilo nekom drugom emitentu, “fina podešavanja” odnosa između obaveza i potraživanja, i to ne samo u pogledu dinamike emitovanja (setva-prihrana-žetva), nego i u pogledu količina, cena, rokova i mesta isporuke, prevoza i dr.
Model se sastoji iz sledećih celina (“podmodela”):
1. model komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem u primarnim agrarnim proizvodima sa plaćanjem celokupnog kupoprodajnog iznosa emitentu prilkom primarne kupoprodaje zapisa (model koji je delomično primenjivan u 1996. godine!);
2. model komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem u primarnim agrarnim proizvodima sa plaćanjem kupoprodajnog iznosa emitentu u više rata po određenoj dinamici do roka dospeća zapisa;
3. model kupovnih i prodajnih opcijskih terminskih kupoprodajnih ugovora sa robnom aktivom u primarnim agrarnim proizvodima, i sa nekim od instrumenata obezbeđenja plaćanja za sredstava koja bi se trebala položiti na ime margina.
Neposredni ciljevi koji se žele postići primenom modela su:
1. prikupiti sredstva iz realnih finansijskih izvora za finansiranje proizvodnje i kupovinu primarnih agrarnih proizvoda;
2. podstaći i finansirati iz tako prikupljenih sredstava optimalnu proizvodnju primarnih agrarnih proizvoda na svim za tu namenu raspoloživim poljoprivrednim površinama i
3. učiniti suštinski zaokret prema novom, realnom, kontinuiranom i stabilnom načinu finansiranja primarne agrarne proizvodnje u našoj zemlji u budućnosti.
Do sada prvenstveno korišćeni model klasičnog kreditiranja (“klasičan kreditni odnos”) primarne agrarne proizvodnje od strane poslovnih banaka morao bi se svesti na što manju i isključivo nužnu, dopunsku meru (što je uobičajena praksa u razvijenim tržišnim privredama u svetu!) radi mnoštva negativnih faktora koje takav način finansiranja prouzrokuje, a pre svega: opterećenje primarne poljoprivredne proizvodnje visokim kamatama i time odliv dela kapitala iz primarne poljoprivredne proizvodnje, slaba ili nikakva mogućnost poslovih banaka da povrate realno uložena sredstva i time njihova demotiviranost za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, budući da u momentu zasnivanja proizvodnje proizvođači nemaju konkretne kupce, niti jasne cene koštanja proizvodnje, i dr.
Procenjujući realno stanje na tržištu odnosno mogućnosti iznalaženja sredstava za finansiranje proizvodnje primarnih agrarnih proizvoda iz domaćih i inostranih izvora zaključuje se: (a) da su slobodna sredstva iz domaćih izvora vrlo ograničena, i (b) da je ulaganje u proizvodnju primarnih agrarnih proizvoda za investitore nedovoljno atraktivno.
Takođe, za očekivati je da se slobodna finansijska sredstva sigurno neće preusmeriti u ciklus primarne agrarne proizvodnje prvenstveno radi: (a) dužeg roka trajanja plasmana, i (b) većeg rizika koji takav plasman nosi.
Privlačenje slobodnih finansijskih sredstava kroz ponudu atraktivnih kamatnih stopa je moguće, ali to istovremeno znači anticipiranje istih kamata u ceni primarnih agrarnih proizvoda odnosno rast cena primarnih agrarnih proizvoda što bi dalje direktno uticalo na opšti rast cena u zemlji, što je opet neprihvatljivo. Mada je prethodno datu tezu moguće opovrgavati realnim zbivanjima na tržištu primarnih agrarnih proizvoda i to u poslednjih godinu dana, ipak je malo verovatno da će se potencijalni domaći investitori kapitala u hartije od vrednosti odlučiti za ovakav vid ulaganja.
Model pošao od postavke da finansiranje proizvodnje primarnih agrarnih proizvoda posredstvom komercijalnih zapisa robnim pokrićem i opcijskih terminskih kupoprodajnih ugovora treba učiniti što atraktivnijim za investitore kapitala u te hartijeod vrednosti odnosno koji će investirati svoj kapital sa motivom:
· zarade na razlici u ceni primarnih agrarnih proizvoda, čiju proizvodnju finansiraju (prvenstveno inostrani investitori kapitala u hartije od vrednosti i domaći trgovci u pratnji poslovnih banaka i drugih finansijskih institucija);
· nabavke sirovine odnosno repromaterijala po nižoj ceni od one cene primarnih agrarnih proizvoda koja će biti u nekom budućem vremenu (prvenstveno mlinsko-pekarska i konditorska industrija), i
· kupovine robe koja ima izrazito izvozni karakter, što im omogućava terminsko pretvaranje dinarskih sredstava u devizni oblik (prvenstveno domaći trgovci - izvoznici i uvoznici uz pratnju i interes poslovnih banaka i drugih finansijskih institucija).
Kupovina hartija od vrednosti koje bi emitovala neka državna agencija (npr. Direkcija za robne rezerve Republike Srbije) ili neposredni poljoprivredni proizvođači, trgovci, izvoznici i dr. odvijala bi se na sledeći način:
1. emitent emituje komercijalne zapise sa robnim pokrićem u primarnim agrarnim proizvodima i to prema različitim uslovima plaćanja (npr. u celokupnom iznosu-svaka neparna serija ili u ratama-svaka parna serija), različitim datumima emitovanja (oktobar, novembar, decembar).
2. komercijalne zapise sa robnim pokrićem u primarnim agrarnim proizvodima, koje bi emitovala neka državna agancija garantovala bi Država, a zapise koje bi emitovali neposredni poljoprivredni proizvođači primarnih agrarnih proizvoda i druga pravna lica garantovale bi poslovne banke;
3. komercijalni zapisi sa robnim pokrićem u primarnim agrarnim proizvodima između pravnih lica odnosno investitora kapitala u kratkoročne hartije od vrednosti prodaju se i kupuju (primarno i sekundarno) posredstvom berzanskih posrednika slobodno na Berzi do roka dospeća po ceni i količini koje su u zavisnosti od ponude i tražnje;
4. prikupljenim sredstvima od emitovanja i prodaje komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem u primarnim agrarnim proizvodima državna agencija finansira terminski ugovorenu kupovinu primarnih agrarnih proizvoda odnosno neposredni poljoprivredni proizvođači ili drugi emitenti-pravna lica finansiraju takođe terminski ugovorenu proizvodnju odnosno kupovinu primarnih agrarnih proizvoda;
5. u roku dospeća komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem njihovi vlasnici odnosno njihovi donosioci preuzimaju primarne agrarne proizvode iz skladišta državne agencije odnosno iz skladiđta neposrednih poljoprivrednih proizvođača i drugih emitenata, ukoliko se nisu opredelili za naplatu u nominalnom iznosu naznačenom na licu (i to pismenom Izjavom o naplati potraživanja po komercijalnom zapisu sa robnim pokrićem u roku od 30 dana pre roka dospeća);
6. Berza organizuje trgovanje komercijalnim zapisima sa robnim pokrićem u primarnim agrarnim proizvodima primarno i sekundarno, izdaje zaključnice o kupoprodaji, izdaje potvrde o kupovini komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem na memorandumu emitenta, vodi evidenciju o tome i obavlja ostale poslove kliringa, saldiranja i depozicija, te daje savetodavne usluge i izveštava državnu agenciju, proizvođače-emitente, kupce-investitore, prodavce u sekundarnoj prodaji, garante i druge zainteresovane subjekte;
7. Država može npr. da izdaje imaocima odnosno donosiocima komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem u pojedinim primarnim agrarnim proizvodima saglasnost za izvoz u količini na koju glase zapisi.
Prikaz modela komercijalnih zapisa sa robnim pokrićem